Tijekom gotovo dvanaestostoljetnog perioda od otkrića kave do današnjih dana mnogo toga se promijenilo u načinu konzumacije i njezinoj pripremi. Iako je trenutak kultivacije ove zamamne voćke na prostoru Arapskog poluotoka ujedno označio i početak njezine obrade i distribucije čiji smo baštinici, ipak će proteći još vremena do ostvarenja punog potencijala i sveopće kulturološke zastupljenosti kojima danas svjedočimo.
Nije naodmet spomenuti činjenicu da se kava prvotno posluživala isključivo u javnim kućama kave koje i dalje čine dio turskog identiteta, a vrlo značajnu ulogu odigrala je i unutar sufijskih krugova gdje se ispijala tijekom različitih ritualnih praksi ovog ogranka mističnog islama kada je bilo važno ostati budan. Njezina sposobnost značajnog podizanja energije na taj je način vrlo rano prepoznata kao jedna od najvažnijih karakteristika koje je krase.
Naravno, danas o svim dobrobitima ovog snažnog antioksidansa znamo mnogo više, no možda nam je ipak njezina najdraža komponenta ona hedonističke prirode. Uživanje u opojnim aromama i notama kave sada možemo iskusiti i unutar vlastitih domova. Metoda pripreme je napretek, a jedna od najpopularnijih je ona uz pomoć određenih posuda i njima odgovarajućih filtera; tzv. filter-kava.
Kronološki gledano, najstariji način pripreme kave navedenom metodom vežemo uz pojavu ,,vakumskog posuđa’’, odnosno Syphona, koji se počinje upotrebljavati 1830-ih u Njemačkoj. Patent je usavršen 1838. godine i tijekom vremena se nije značajno mijenjao, a potpisuje ga francuskinja Jeanne Richard.
Pomalo nalik labaratorijskom instrumentu, syphon se sastoji od dvije staklene ,,komore’’ od kojih se donja puni vodom i zagrijava do ključanja, dok se gornja, zapečaćena filterom, svojim vrškom natakne na donju u kojoj se razvija para. Zarobljena para pritiskom usmjerava vodu uzlaznom putanjom koja potom prolazi kroz cjevčicu i filter u gornjoj komori. Tada se ubacuje željena količina mljevene kave budući da je temperatura vode u tom trenutku gotovo dostigla točku ključanja. Da bi opisani proces bio moguć, donja komora se cijelo vrijeme zagrijava putem plinskog ili električnog kuhala.
Nakon izvjesnog vremena, tijekom kojeg se kava zakuhava i time otpušta svoju esenciju, izvor zagrijavanja se gasi te se para uslijed hlađenja kondenzacijom vraća u vodu tvoreći gravitacijski efekt koji naposlijetku snažno povlači tekućinu kroz filter natrag u donji dio syphona. U tom trenutku napitak je spreman za posluživanje i konzumaciju.
Iako na prvi pogled može djelovati komplicirano i nepraktično za kućnu upotrebu, priprema kave pomoću syphona uz pomoć malo truda i predanosti u konačnici donosi višestruki užitak. Kava pripremljena na ovaj način sadrži istančani dijapazon okusnih nota koje ispijanjem standarnog espressa ne možemo osjetiti, dok sam proces pripreme neodoljivo podsjeća na kemijski eksperiment u kojem kao pravi znanstvenici sudjelujemo u stvaranju ,,čarobnog’’ pripravka a labaratorijski prostor zamjenjujemo onim vlastitog doma.
Potom je uslijedilo otkriće French pressa 1852. od strane dvojice francuza, Mayera i Delforgea koji su zaslužni za njezin izgled, no patent iz 1929. godine koji danas asociramo s navedenom spravom zapravo dugujemo milanskom dizajneru Attiliu Calimaniju. Prva masovna proizvodnja započela je u jednoj francuskoj tvornici, a za popularnost diljem Europe zaslužne su dvije kompanije; Households Articles Ltd i Bodum.
French press ili francuska presa poznata je i pod nazivima press pot i cafetiere. Ovisno o proizvođaču, postoji više različitih modela u pogledu materijala i dimenzija. U svojoj osnovi čini je posuda nalik čaši valjkastog oblika koja je najčešće izrađena od stakla ili nehrđajućeg čelika, te metalni filter. Ova naprava funkcionira po principu infuza, podrazumijevajući da se putem pritiska voda i kava istovremeno sunovraćaju ka dnu posude čime je omogućena homogenija ekstrakcija. Ono što french press čini jedinstvenim jest način na koji filter filtrira talog u odnosu na tekućinu. Uz pomoć metalne mrežice i njenih relativno širokih rupica, netopivi dio grublje mljevene materije završava u šalici zajedno s tekućinom zahvaljujući čemu dobivamo napitak obogaćen sitnim komadićima i karakterističnim uljem kave koji doprinose bogatijem i punijem okusu i teksturi.
Najpopularniji način pripreme kave među profesionalnim baristima zasigurno je onaj uz pomoć V60 ili ,,pour-over’’metode. Naziv duguje kutu od 60 stupnjeva kojeg gornji dio u kojeg je umetnut papirnati filter konusnog oblika ostvaruje u odnosu na posudu nalik vrču u koju se tekućina slijeva. Za njegov izum zaslužna je dresdenska domaćica, Melitta Bentz, koja je 1908. po prvi put umjesto uobičajenog filtera od tkanine upotrijebila papir, dok je za ekstrakciju kave iskoristila mjedeni lončić s rupicama na dnu.
Najraniji V60 prototip, dizajniran od strane Imperial Patent Officea, evoluirao je ponajviše zahvaljujući tvrtkama poput Hario koja je svoju djelatnost započela 1921. kao tvornica stakla, kasnije preuzevši sektor proizvodnje posuđa i naprava za pripremu kave.
Način pripreme kave putem V60 naprave vrlo je jednostavna metoda. Ona uključuje prelijevanje zagrijane filtrirane vode kroz dugački uski i uvijeni lijevak čajnika direktno na mljevenu kavu. Prelijevanje se odvija na način da se, počevši od sredine, polaganim mlazom u obliku koncentrične kružnice u smijeru kazaljke na satu prvo natopi kava unutar filtera. Kemijski proces koji nastaje u slijedećih tridesetak sekundi naziva se ,,blooming,, ili ,,cvjetanje’’. Potom se nastavlja s prelijevanjem na jednak način dok se ekstrakcijom ne dostigne željena količina napitka. Rezultat je kava kompleksne arome, punog okusa i glatke teksture.
Chemex je još jedna naprava za pripremu kave koja, baš poput V60, koristi ,,pour-over’’ metodu i u mnogočemu je nalik svom prethodniku. Ono što je razlikuje i čini jedinstvenom jest dizajn i estetika, kao i veličina i oblik filtera.
Godine 1941. dizajnirao ga je njemački kemičar, Peter J. Schlumbohma, koji je za njegovu izradu koristio stakleni lijevak i erlenmeyerovu tikvicu. Stakleni lijevak bio je potreban kako bi zrak mogao izlaziti dok se kroz njega ulijevala zagrijana voda. Također, kako bi zaštitio ruke od topline, u sredinu je aplicirao drveni obruč koji je pridonio profinjenoj estetici i vizualnom dojmu.
Način pripreme odvija se na jednak način kao i kod V60, te je samim tim i konačan rezultat jednako osebujan okusom i teksturom.
Posljedni i najmlađi u obitelji naprava za pripremu filter-kave jest Aeropress.
Dizajnom potpuno neobičan i unikatan, od 2005. godine otkako je patentiran od strane Alana Adlera, vrlo brzo je zadobio status omiljene naprave u svijetu ljubitelja kave. Ističe se svojom jeftinom cijenom, izdržljivošću i mogućnošću prenošenja u slučaju putovanja. Ono što ga čini posebnim jest činjenica da kombinira dvije različite metode pripreme. Infuz vode i kave odvija se kao kod french pressa, no cijeli proces zaokružuje se potiskom vode klipom koja prolazi kroz talog a potom papirnati filter što asocira na način na koji funkcionira espresso aparat.
U usporedbi s drugim napravama, metode i recepture koje nudi Aeropress bezbrojne su. Nećemo ići tako daleko tvrdeći da je zbog toga najbolja opcija za pripremu kave s obzirom da su mišljenja i ukusi individualni, no ono što je sigurno jest činjenica da se ovim putem može pripraviti mala, ali snažna doza kave koja svojom kvalitetom može zadovoljiti i najzahtjevnija nepca.
