Papirnata, kartonska ili čašica od jeftine plastike. Prva stvar koja će pasti na pamet većini ljudi na spomen ovih spremnika je kava za van. To je način konzumiranja nama omiljenog napitka koji je duboko utkan u kulturu Sjeverne Amerike. Holivudski filmovi su užurbanu figuru u odijelu, s aktovkom u jednoj ruci i kavom u drugoj, učinili stereotipom koji povezujemo s Wall streetom. Poduzetnici su izgradili imperije na papirnatoj čaši.
Europa je kulturološki drugačija. Kava je ritual, druženje, dobra priča i iskustvo. Barem je to bila do pandemije koja je u ovaj dio svijeta stigla početkom 2020. Europljani su bili prisiljeni usvojiti kavu s nogu kao zamjenu za uživanje na terasama. No to nije bio prvi put da je pandemija značajno utjecala na način na koji konzumiramo kavu.
Stotinjak godina prije…
Kave za van ne bi bilo bez čašice ili šalice koja se baca nakon korištenja, a takav pribor je nastao iz higijenskih razloga. Ne poznavajući sve opasnosti kojima se izlažu, ljudi su nekada davno koristili istu posudu za piće. Metalnu ili drvenu šalicu iz koje bi pili svi koji rade zajedno na,
primjerice, žetvi. Nešto prije početka dvadesetog stoljeća, razvojem znanosti i medicine, ljudi su shvatili da je takvo ponašanje potencijalni izvor zaraze, pa je 1907. jedan bostonski odvjetnik izumio prvu šalicu koja se bacala nakon uporabe i prigodno je nazvao – Health Cup. Izgledala je kao mala papirnata vrećica.
Ljudi nisu odmah usvojili korištenje takvih šalica jer je u kulturi bilo iskoristiti svaki predmet u potpunosti, od odjeće do kuhinjskog pribora. 1918. godina je sve preokrenula. Španjolska gripa prisilila je mnoge na promjenu načina života, a važnost higijene prvi put je osviještena u širokoj populaciji.
Drugo zrno na putu do popularizacije kave
Drugi, jednako važan dio slagalice, je zakopan još dublje u povijesti, na slavnoj Bostonskoj čajanci koja se dogodila 1773. Građani su tada prosvjedovali zbog visokog poreza na čaj kojeg je istočnoindijska kompanija postavila kako bi se spasila od financijskih gubitaka. Amerikancima je taj događaj, k tome pojačan Građanskim ratom, u kulturu usadio misao da piti čaj ne priliči patriotima. Kako bi izgledali kao domoljubi, svoju potrebu za toplim napitkom počeli su zadovoljavati kavom. Zrno je palo na plodno tlo i kava će kroz stoljeća postati omiljeni jutarnji napitak Amerikanaca.
Početak svjetskog trenda
Popularnost kave s nogu eksplodirala je nakon Drugog svjetskog rata, kada su svjetskom tržištu trebali radni sati u neviđenim količinama kako bi se oporavilo od katastrofalnog sukoba. Panamerički biro za kavu 1952. pokreće kampanju u kojoj reklamira kavu kao onaj dodatak energiji koji ljudima treba tijekom napornog radnog dana, za razliku od kućnog napitka za goste kako su ga prezentirali do tada. Tada je nastao pojam pauza za kavu ili coffee break.
Kava se preselila iz prigradskih vrtova u urede
Ostao je samo jedan detalj. Sada, kada se radnička klasa navukla na kavu, problem je bio u šalici s početka priče. Šezdesetih godina prošlog stoljeća kava za van se točila u šalice s papirnatim poklopcem na kojem bi se doslovno poderala rupa za ispijanje. Drugim riječima, vrlo često je dolazilo do nesreća u transportu, a one nisu bile ugodne ako je kava bila svježa i vruća.
Slavni američki lanac dućana, 7-11,1964. u ponudu uvodi prve termosice i prijenosne šalice sa zatvorenim poklopcem. Još jedan problem kave s nogu je riješen i sve je bilo spremno za nekog tko će prepoznati priliku. 1971. u priču ulazi Starbucks, koji osamdesetih godina uspijeva pokrenuti masovnu proizvodnju. Čvrsta papirnata šalica s kvalitetnim poklopcem dovela je do toga da ljubitelji kave više ne kuhaju kod kuće za posao i ne uzimaju s automata, već je kupuju u blizini radnog mjesta i čitav dan nose sa sobom. Sličan običaj zadržao se do danas. Svježa kava u papirnatoj šalici o kojoj ne moramo brinuti.
Nazad na rituale naših prostora
Iako smo bili prisiljeni usvojiti kavu za van zbog pandemije koronavirusa, veseli nas što to nije poprimilo američke razmjere trčanja s pola litre napitka u kojem je najmanje kave. Još više nas veseli prizor stalnih mušterija koje uživaju u vrhunskoj šalici kave na Maksimiru. Kava Kavana je obavezan dio te priče. Ako svratite i zatražite sifon kavu u šalici za van, užitak će biti barem dvostruki. Iz jednog sifona dobit ćete dvije doze kave, koja će pritom biti ukusnija što je duže pijete. Dokle god vam ne smeta hladnoća, neće smetati ni šalici kave iz sifona. A kad pandemija postane još jedan trenutak u povijesti, možda se ovi novi rituali održe na životu. Šetnja kroz Maksimir s dragim ljudima i uživanje u dugom ispijanju vrhunske kave – iz svoje šalice ili ove papirnate.
